Zategnutost pramenova rezultira gubitkom kose

Odmah treba istaknuti da zategnutost pramenova treba izbjegavati. Eventualno takve frizure dolaze u obzir tek povremeno, na samo par sati tjedno odnosno epizodno, za neku svečanu prigodu.

Globalno gledano,  postoji dugačak popis frizura gdje su pramenovi manje ili više zategnuti - u rasponu od mjestimičnih ukosnica pa sve do tzv. redova kukuruza (cornrows, u slangu: crows), što je naziv za vrlo kompliciran niz sitnih pletenica crne rase. 

Kad se radi o bijeloj rasi, na vrhu liste su: pundže, pletenice i konjski rep. Bolest je opisana prvi put iz pera  austrijskog liječnika za kožne bolesti početkom prošlog stoljeća koji je zapazio takve promjene kod žena s tradicionalnim, „čvrstim“ pletenicama na farmama Grenlanda. Nazvao ih  je „grenlandska“  ćelavost. 

Kao kuriozitet treba istaknuti da su u prošlom stoljeću u Europi viđane i tzv. funkcionalne ženske frizure s prvenstvenom namjenom rasteretiti skalp prigodom nošenja teških košara na glavi. Njihova specifičnost je da izazivaju još i dodatnu ćelavost – i preko mehanizma zatezanja te još preko  hipotrofičnih promjena skalpa zbog pritiska tereta.

Pundže su jedno vrijeme bile i modni trend, naročito u Francuskoj negdje sredinom prošlog stoljeća, kad se pundža s ukosnicom (franc. chignon) smatrala izrazom urbane elegancije. Naziv „chignon“ ćelavost je zato rasprostranjen u francuskom jeziku. 

Srećom, takve frizure su danas demodirane. Dakako da nema više ni potrebe za nošenjem tereta na glavi. No, recimo i da neki trenutni frizerski trendovi bijele rase poput ekstenzija također predstavljaju rizik u pogledu gubitka kose preko dodatnog težinskog opterećenja vlasi.

U slučaju hispanoameričkog i japanskog stanovništva, tradicionalan je tzv. vrlo visoki konjski rep (kojeg su u Japanu nosili čak i muškarci tijekom proteklih stoljeća).

U Indiji se uglavnom radi o frizurama Sikha kojima religijsko uvjerenje priječi da skrate kosu.

Izgleda da je danas najgora situacija među afričkim i afroameričkim stanovništvom gdje postoji niz frizura s  izrazitim zatezanjem kose, već u dječjoj dobi. Najviše očit slučaj je ona već spomenuta iz Zapadne Afrike,  s vrlo sitnim pletenicama (cornrows) koje ponekad oblikuju čak i u ornamente. Posljedice u vidu ćelavljenja se onda  viđaju već u osnovnoškolskoj dobi. Nedavno istraživanje u Južnoj Africi je ustanovilo doista zabrinjavajuće  učestalosti ćelavosti uslijed zategnutosti pramenova -  čak kod 17 % srednjoškolki odnosno 31 % odraslih žena.

Zahvaćeni su prvenstveno rubovi vlasišta

Poslije II svjetskog rata, umjesto „grenlandska“ uvriježio se stručni naziv: trakcijska alopecija (ćelavost uslijed vlačne sile). Usko znanstveno gledano, za posljedice je zapravo odgovorna samo vlačna sila pojedine vlasi. Međutim,  ono što se viđa su redovito posljedice zatezanja cijelih pramenova kose odnosno nešto  veće ogoljele površine.

Ponekad se susreće i još precizniji naziv:  rubna ćelavost (marginalna alopecija). Varijanta tog naziva je i linearna frontalna alopecija. Naime, u slučajevima staromodnih frizura kao što su pundža, pletenice ili konjski rep viđa se onda sprijeda linearan, simetričan uzorak gubitka kose - najprije duž prednjeg i postraničnih rubova vlasišta. S vremenskim odmakom ogoljavaju i ostali rubovi vlasišta. S druge strane, kad se radi o spomenutim afričkim ili afroameričkim frizurama sa sitnim pletenicama, nema tog odmaka - zahvaćeni su i ostali rubovi vlasišta odnosno ćelavost se viđa i iza uške odnosno čak i prema vratu.

Postoji i varijanta trakcijske alopecije posred vlasišta crne rase (hot comb alopecia).

Pomalo romantičan naziv je „ćelavost balerina“- koji doduše dobro opisuje jednu od skupina zanimanja gdje žene moraju imati „skupljenu“ dugu kosu  kao što je medicinsko osoblje, radnice u prehrambenoj industriji, sportašice itd. 

Bolnost u ranoj, a u kasnijoj fazi – trajan gubitak kose

Zvuči nevjerojatno da jedan tako banalan uzrok kao što je stalno zatezanje pramenova dovodi naposljetku do trajnog gubitka kose. Zato trakcijska ćelavost pripada skupini ožiljkastih tipova ćelavosti. Ozljede u kirurškom smislu nema pa dakako ni kasnijeg ožiljka.  Takva klasifikacija je ipak opravdana jer u uznapredovalim slučajevima je trajnog  karaktera - baš kao i mjestimične ćelavosti nakon ozljeda skalpa. I u jednom i u drugom slučaju pomaže jedino presađivanje kose!

Kako je inače prednji rub vlasišta bitan za procjenu nasljedne ćelavosti, vrijedi istaknuti da u ovom slučaju ogoljeli predjeli nisu sjajni, kao što se viđa kod uznapredovale nasljedne ćelavosti (androgenetska alopecija). Osim toga, viđaju se i mjestimične vlasi koje su bile prekratke za aktualan obuhvat  u pramen i te su u još dobrom stanju, a što nam zorno govori o uzroku ćelavljenja. 

U početnoj fazi se javljaju diskretne tegobe poput bolnosti skalpa. Samo ponekad, daleko češće kod crne rase, se viđaju i ostale promjene tipične za upalni proces (pustule, papule odnosno popratno crvenilo).

Dok je trakcijska ćelavost još u toj fazi, smatra se da je bar djelomično moguć oporavak, naravno ako se promijeni frizura i time ukloni zategnutost.

U kasnijoj fazi, nakon par godina, se viđaju samo ogoljela rubna područja i onda se ta razlika najbolje uočava usporedbom s prijašnjim fotografijama.  Na žalost, u toj poodmakloj fazi ne preostaje ništa drugo osim transplantacije kose - vrlo mukotrpan mikrokirurški postupak  koji traje satima, u više navrata.

Tajnovit mehanizam nastanka ćelavosti

Postoje najmanje dvije teorije kako zategnutost vlasi naposljetku dokrajči folikul, tj. mini organ u skalpu iz kojeg raste vlas. Zbunjujuće je što se u ranoj fazi folikul može još oporaviti. Tek u kasnijoj fazi bolesti, nakon višegodišnjeg razdoblja zategnutosti,  folikul definitivno propada. Ta tzv. dvofaznost čini tu vrstu ćelavosti ipak drugačijom od svih ostalih. Bolest nije tipična samo za čovjeka nego i ostale sisavce. Gubitak dlake uslijed prekomjernog  zatezanja viđa se i kod pasa.

Prva teorija je usmjerena na iscrpljivanje tzv. aktivacije bočnog nabora. Bočni nabor (njem. der Wulst) je dio unutar folikula gdje ciklički započinje nov ciklus rasta vlasi. Vlas raste tijekom 2 – 5 godina, a  onda ispadne. Zatim „prazan“ folikul, bez vlasi, ulazi u privremeno razdoblje mirovanja koje potraje mjesecima.

Zbog lakoće pamćenja, obično se navodi okvirno taj „radni režim“ kao:  1 000 dana rasta/ 100 dana mirovanja. Nakon višemjesečne stanke, duboko unutar folikula,  i to najprije u zoni tzv. bočnog nabora započne rast nove vlasi (nakon signala za rast iz dermalne papile ispod folikula). Vlas rastom (cca 0,3 mm/dan) naposljetku i  proviri iznad površine skalpa.

Opisani slijed zbivanja je normalan za svaku pojedinu vlas, a ima ih približno 100 tisuća. Svakodnevno, iz  stotinjak folikula ispadne vlas, što je također  posve normalna pojava. Oni onda ulaze u prirodnu fazu privremenog mirovanja.

Izgledno postoji ograničen broj „startova“ u regiji bočnog nabora unutar folikula.

Hipotetski scenarij - vlas uslijed prevelike sile zatezanja puca unutar folikula, primjerice u zoni unutarnje ovojnice (IRS). Ta trauma stavi folikul u pauzu,baš nalik stanju nakon prirodnog ispadanja vlasi. Nakon par mjeseci započne rasti nova vlas i kad ona dosegne duljinu dostatnu za obuhvat u konjski rep ili pletenicu, opet se primijeni mehanička sila vlaka koja kasnije može izazvati još jedno prijevremeno, traumatsko ispadanje vlasi. Što traži opet novu fazu višemjesečnog mirovanja i još jedan „start“ rasta vlasi u bočnom naboru, duboko u folikulu.

Kako se takva traumatska zbivanja ponavljaju godinama, slijedom znatno bržim od onog prirodnog, u jednom trenutku se iscrpi zona bočnog nabora unutar folikula (burn out) i nakon višemjesečnog mirovanja izostane „start“ rasta nove vlasi. Posljedično, folikul iz kojeg više ne raste vlas uvijek propadne odnosno biva zamijenjen vezivnim tkivom. Gledano prostim okom - rubno ogoljelo područje.

Osim teorije ograničenog broja „startova“, postoji i upalna teorija (degenerativni folikulitis). Smatra se da sila vlaka dovodi do upalnog stanja oko folikula te da naposljetku okolna upala izazove i degenerativne promjene ovojnice duboko u folikulu, u zoni gdje nastaje vlas. Preciznije, dolazi do preranog ljuštenja unutarnje ovojnice  (IRS) iz koje se „rađa“ užad (filamenti) keratina – što zapravo daje čvrstoću vlasi.

Kako izbjeći ćelavost uslijed zatezanja pramenova?

Kao prvo, dječje frizure bi trebale biti posve opuštene. To bi trebala biti pouka na temelju velikog broja slučajeva djece afričke odnosno afroameričke rase gdje se viđaju rubne ćelavosti već u osnovnoškolskoj dobi. U stvarnosti  - izađite ususret molbi djeteta za pletenicama ili pundžom samo u nekoj prigodi, ali od malenih nogu treba navikavati dijete na stil frizure gdje je kosa opuštena.  Čak ni čvrsto mjestimično stezanje pramenova ukosnicama nije preporučljivo!

U odrasloj dobi je pak znano da se dosta toga žrtvuje modi. Srećom su danas modni trendovi „povoljnog“ predznaka kad se radi o rizicima ćelavosti ovog tipa, izuzevši spomenute ekstenzije koje već nekoliko godina bilježe rast popularnosti. Ekstenzije su također opasne jer težinski opterete vlasi  pa bi ih trebalo izbjegavati.

Tko je u dvojbi – najbolje neka potraži svoje fotografije stare između 5 i 10 godina i pomnom  usporedbom sa slikom u ogledalu, promotri prednji i postranični rub vlasišta, sada i onda.

Zatim treba odgovoriti na neka pitanja:

1. Da li stalno čvrsto zatežete kosu ili pojedine pramenove ukosnicama?
2. Da li sada imate pundžu, pletenice ili konjski rep odnosno da li ste u prošlosti nosili tako oblikovanu frizuru tijekom nekoliko godina?
3. Da li vas nakon raspuštanja kose boli skalp odnosno da li se sjećate takvih bolnih stanja skalpa u prošlosti, ako ste u međuvremenu promijenili frizuru?
4. Da li ste zbog zahtjeva radnog mjesta ili sporta morali nositi skupljenu kosu dulje od 5 h dnevno?
5. Da li imate ekstenzije?
6. Da li imate naviku višesatnog nošenja „viklera“ kod oblikovanja frizure?

Ako je odgovor na neko od gornjih pitanja „DA“ i to stanje traje više od nekoliko godina, izložili ste se faktorima rizika za nastanak ćelavosti uslijed prekomjerne zategnutosti pramenova.

Umjesto zaključka vrijedi još jednom naglasiti  - radi se o razlogu trajnog gubitka kose kojeg je vrlo lako izbjeći. Vrlo velika rasprostanjenost tog oblika ćelavosti među nekim etničkim grupama govori nam da treba tražiti krivnju u slaboj informiranosti stanovništva o toj problematici.