Sijeda kosa u crne rase desetljeće kasnije

Sijeda vlas je vlas bez pigmenta ispod ovojnice. Zapravo, pojava sijede kose nam govori o mjestimičnim ispadima pigmentnog sustava organizma.
 

Pokušat ćemo približiti tu problematiku pigmentnog sustava usporedbom s ostalim sisavcima. Primjerice, zec može donekle prilagoditi boju dlake okolišu ( kamuflažna zimska dlaka u skladu sa snježnim ambijentom). Taj proces je hormonalno reguliran i daleko važniji nego u čovjeka, gdje je izgubio važnost u smislu preživljavanja odnosno jedino važan što se tiče izgleda. I u jednom i u drugom slučaju govorimo o izražavanju fenotipskih značajki. Star zec vremenom ima sve lošiju tu sposobnost prilagodbe boje dlake aktualnim uvjetima u okolišu jer njegov pigmentni sustav više nije u tako dobrom stanju kao prije.
 

Kad se radi o čovjeku, zadržala se ta hormonalna regulacija. I njegovi folikuli (mini organi u skalpu iz kojih raste vlas) su jedan od dijelova pigmentnog sustava kojim „dirigira“ hipofiza preko MSH (hormon koji stimulira melanocite). U folikulu su smještene stanice koje proizvode pigment, a nazivamo ih melanociti.
 

Pigmentne stanice proizvode pigmentna zrnca (melanosomi) i ona bivaju rastom vlasi „umetnuta“ unutar „užadi“ keratina u vlasi, ispod ovojnice. Te čestice pigmenta onda određuju boju kose i ona poprima tu, nasljedno određenu, boju tek tijekom djetinjstva. Boja kose dolazi do punog izražaja tek na pragu odrasle dobi.
 

Folikula nema samo na vlasištu nego i na stidnoj regiji, bradi itd. I kosa i stidne dlake vremenom posijede, a to je posljedica istog procesa koji se odvija u pozadini. Zbog starenja, u jednom trenutku se „ugasi proizvodnja“ pigmenta unutar dotičnog folikula. Posebne stanice za proizvodnju pigmenta, gore spomenuti melanociti, jednostavno više nisu u funkciji. Slijedi mjestimično vidljiv ispad boje kose odnosno tada raste iz folikula sijeda vlas. Sijeda vlas se razlikuje samo po tome što nema pigmentnih zrnaca ispod ovojnice, a zadržala je sva druga obilježja vlasi. U dubokoj starosti već sijede vlasi još dodatno poprime i neku svoju pomalo žućkastu nijansu, ali to tada više nema veze s pigmentnim sustavom čovjeka.
 

Pojava prvih sijedih vlasi se obično zapaža na pragu tridesetih, a u slučaju crne rase desetljeće kasnije nego u bijele i žute. Kako godine odmiču, sve više folikula gubi pigmentnu funkciju i sve više vlasi bez pigmenta proviruju iz njih. U konačnici, ako čovjek doživi tako duboku starost, gotovi svi folikuli vlasišta će izgubiti pigmentnu proizvodnju i kosa će biti u potpunosti sijeda. Nešto više odolijevaju toj pojavi folikuli stidne regije i brade, ali i većina njih će u dubokoj starosti biti bez proizvodnje pigmenta.
Već smo rekli da proces nema medicinske važnosti. Gašenje pigmentne funkcije folikula, a što se ogleda kao sijeda kosa, ide u sferu tzv. izražajnosti fenotipskih značajki. Nekim sisavcima ta kamuflažna boja dlake znači bolje šanse za preživljavanje odnosno pruža im bolju zaštitu od grabežljivaca. U slučaju čovjeka, sijeda kosa je motiv za eventualno bojanje kose i to bi bilo sve.
 

Da li se može posijediti „preko noći“? Postoje takvi zapisi o brodolomcima odnosno nakon iznimno jakog stresa je izgledno moguć i taj scenario, preko spomenutog MSH hipofize (žlijezda s unutrašnjim lučenjem smještena na bazi mozga). U načelu se radi o slabo poznatom mehanizmu nakon takvih rijetkih epizoda jer je u igri još niz hormona koji se luče u stanjima tako jakih stresnih situacija.
 

Da li se može posijediti ranije? U malom postotku slučajeva, tu i tamo poneki sijedi pramenovi mogu biti vidljivi i na pragu dvadesetih. Pojava nema važnosti u smjeru možebitne bolesti nego se radi o estetskom problemu. Jednostavno je neka skupina folikula „ugasila“ proizvodnju pigmenta ranije.
 

Mala doza humora na kraju – navodno je evolucijska funkcija sijede kose da odvrati ženke od ostarjelih mužjaka jer se preko sijede kose izdaleka vidi da je već nastupilo gašenje određenih funkcija u njihovom tijelu i da više nisu u optimalnoj dobi za reprodukciju vrste. Ljepota je prolazna, baš kao i boja kose!